Posted by on 24 luglio 2016

 
 
 

 

LA POETESSA

DI MARINA CVETAEVA

(MUSICA DI MAX RICHTER: MARIA , THE POET )

Quanti già sono caduti in questo abisso,

spalancato chissà quando!

Verrà giorno, quando anch’io sparirò

dalla faccia della Terra.

Tutto si irrigidirà, chi ha cantato e chi ha lottato,

chi ha brillato e chi si è spezzato:

e il verde dei miei occhi, la tenera voce,

e l’oro dei capelli.

E la vita continuerà con il suo pane quotidiano,

e la smemoratezza dei giorni.

E tutto continuerà – come se sotto il cielo

io non fossi mai esistita!

Io mutevole, come il volto dei bambini,

e cattiva ma per poco,

io che ho amato il momento in cui la legna nel camino

diventa cenere,

il violoncello e la cavalcata nel bosco,

la campana del villaggio…

Io, così viva e vera,

sulla carezzevole terra!

A tutti voi – che siate estranei o miei?!

io non ho mai conosciuto misura-

mi rivolgo con una richiesta di fede

e una domanda d’amore.

Vi chiedo di amarmi giorno, e notte, e per iscritto, e a voce:

perché sinceri sono i miei sì e i miei no,

perché così spesso sono troppo triste

e ho solo vent’anni.

Perché per me è assolutamente inevitabile

Il perdono delle offese,

e per tutta la mia incontenibile tenerezza

e il mio aspetto troppo fiero.

Per la velocità impetuosa degli eventi,

per la verità, per il gioco…

Ascoltate! – amatemi ancora,

perché io morirò.

(traduzione dal russo di Sergio Mercanzin)

 

Уж сколько их упало в эту бездну,
Разверстую вдали!
Настанет день, когда и я исчезну
С поверхности земли.

Застынет всe, что пело и боролось,
Сияло и рвалось:
И зелень глаз моих, и нежный голос,
И золото волос.

И будет жизнь с ее насущным хлебом,
С забывчивостью дня.
И будет всe — как будто бы под небом
И не было меня!

Изменчивой, как дети, в каждой мине
И так недолго злой,
Любившей час, когда дрова в камине
Становятся золой,

Виолончель и кавалькады в чаще,
И колокол в селе…
— Меня, такой живой и настоящей
На ласковой земле!

— К вам всем — что мне, ни в чем
не знавшей меры,
Чужие и свои?!
Я обращаюсь с требованьем веры
И с просьбой о любви.

И день и ночь, и письменно и устно:
За правду да и нет,
За то, что мне так часто — слишком грустно
И только двадцать лет,

За то, что мне — прямая неизбежность —
Прощение обид,
За всю мою безудержную нежность,
И слишком гордый вид,

За быстроту стремительных событий,
За правду, за игру…
— Послушайте! — Еще меня любите
За то, что я умру.